ŽABLjAK – Istrajaćemo u našoj pravednoj borbi za odbranu vjere, za odbranu svetinja, za odbranu zaveštanja i zavjeta naših predaka, za odbranu časti i obraza nas, naših predaka i naših potomaka. To nam je dužnost pred Bogom, pred Svetim Savom i pred našim potomcima, poručio je vladika budimljansko-nikšićki
Joanikije u svojoj besjedi na svečanoj Svetosavskoj akademiji održanoj u subotu veče na Žabljaku.
Vladika je podsjetio da je Crna Gora utemeljena na Miroslavljevom jevanđelju, na Oktoihu, na pismenosti, duhovnosti i ćirilici.
– Znamo da je Sveti Sava u Crnoj Gori u vrijeme Petrovića bio školska slava, i to danas smeta ovoj Crnoj Gori, smeta joj njena sopstvena tradicija, smeta joj ćirilica, smeta joj Savino pismo, a, vidimo, smeta joj i Savina vjera – vjera koja je ušla i poistovjetila se sa imenom Svetog Save u dušu našeg naroda – kazao je vladika Joanikije.
On je naglasio da Crkva ove godine slavi nekoliko velikih jubileja i podsjetio da je od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. jedina episkopija za duže vrijeme, koja je ostala od nekadašnje Pećke patrijaršije, bila mitropolija crnogorska.
Sveti Sava je, kako je kazao, otvorio duhovne potencijale srpskog naroda, koji od tada za sledećih 200 godina ima snažan zamah duhovnosti, stvaralaštva, graditeljstva, ekonomskog i političkog napretka.
– A mi smo na iskušenja i na teškoće navikli, ponekad ih malo zaboravimo. Ovo što nam se sad događa jesu nova iskušenja, po intenzitetu mnogo manja nego ona koja su trpjeli naši preci, ali jesu zlokobna. Zato je naš narod osjetio da ovo što nam se događa poslije donošenja nepravednog zakona je udar na pravoslavlje, na dušu, na vjeru, na čast i na obraz. Onaj ko hoće da vam oduzme svetinju, neka je ona i najmanja, on hoće da vas ponizi, da ponizi vašu vjeru, da ponizi vaše pretke, da vam uzme čast i obraz, istoriju, pamćenje, sve ono što vas krasi – besjedio je vladika Joanikije pitajući prisitne „da li je prava Crna Gora ova koja progoni Nemanjiće, koja progoni Svetog Savu, koja progoni trobojku“.
Kazao je da su litije i molebani koji se održavaju širom Crne Gore prave duhovne svečanosti.
– Davno je rečeno „glas naroda – glas Božji“, jer kad se narod sabira u ime Božje tu su sa njim zajedno svetitelji i anđeli. Treba svaka vlast da čuje taj narod i svaka normalna, civilizovana država, makar se radilo o nekom manje važnom zakonu, kada bi vidjela da se većinski narod ne slaže sa nekim zakonom, naročito, kada je očigledno da je on anticivilizacijski i antidemokratski, sa zlom namjerom donesen, ta vlast i ta država bi požurila da što prije povuče taj zakon i donese novi, uz dijalog i dogovor i na sveopšte zadovoljstvo – kazao je vladika Joanikije.
U bogatom kulturno-umjetničkom programu, koji je vodio
Radoš Žugić, učestovali su
Bojana i
Nikola Peković sa „Umetničkom porodicom“, recitator
Radosav Karadžić, članovi Guslarskog udruženja „Vojvoda Momčilo“, učenici Srednje mješovite škole sa Žabljaka, narodni guslar
Vaso Đondović i djeca recitatori
Strahinja i
Teodora Džaković.
Vladika Joanikije je po završetku programa djeci podijelio svetosavske poklon paketiće, koji su prilog
Mirka i
Dragane Kapor iz Švajcarske.
Veličanstvena svečanost u žabljačkom Centru za kulturu završena je himnom „Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi“.
V.Š.
Opštinska vlast ignoriše narodVelika sala žabljačkog Centra za kulturu bila je premala da primi sve one koji su željeli da prisustvuju Svetosavskoj akadmiji.
Još jednom se pokazalo da je ovo, bez sumnje, najveći kulturni događaj koji se već tradicionalno održava u gradiću pod Durmitorom. Svijeća koju je zapalio Sveti Sava na ovim prostorima i dalje gori najjačim sjajem, osvjetljava domove ovog naroda, tim prije što veliki broj porodica, a u prvom redu onih koje potiču od mitskog bratstva
Kosovčića, a više ih je od 30 prezimena, Svetog Savu slave kao krsnu slavu.
Međutim, dalo se primijetiti da na akademiji nije bilo predstavnika opštinske izvršne i zakonodavne vlasti, pa se to veče s pravom postavilo pitanje koga ti ljudi zapravo predstavljaju. Neko iz publike na šaljiv način pokušao je da „opravda“ njihovo odsustvo dobacivši „.možda su dolazili ali vidjevši da nema mjesta, vratili se nazad...“.